Bez namere da namecem svoje misljenje objasnicu svima koje zanima kako se dele inzenjeri. Eto ja sam zavrsio masinski fakultet pa cu da se fokusiram na masinske inzenjere. Dakle, svi znamo ko su masinski inzenjeri, ali ja cu da vam ispricam prema mom shvatanju i iskustvu kako se dele masinski inzenjeri.
Na vrhu piramide su naucnici-masinski inzenjeri. To su uglavnom najbolji studenti koji posle fakulteta postanu asistenti pa onda profesori na fakultetima. Bave se naucnim radom. U razvijenim zemljama njihove naucne analize i proracuni su primenljivi u praksi u raznim kompanijama. To su oni inzenjeri koji godinama posle fakulteta i dalje znaju sve one slozene matematicke proracune jer ih obnavljaju pred studentima i u naucnim radovima. Jake industrije ne mogu da se razvijaju bez takvih inzenjera. To su ljudi koji pomazu kompanijama da unaprede neki deo ili proces ili bilo sta samo da bar malo bude bolje od prethodnog. U slabim industrijama, poput srpske, kompanije ne traze nista i onda nasi naucnici-mas.inzenjeri pisu naucne radove koji nemaju prakticnu primenu a cini mi se da nema ko ni da cita te radove. U Srbiji ovi inzenjeri placaju visoku cenu uslova u kojima zivimo. Oni su kao talentovani hokejasi bez ledene dvorane, kao talentovani slikari kojima ne daju da slikaju, vredni i talentovani ljudi ali Srbiji nepotrebni.
Sledeci su konstruktori u masinskoj industriji najvaznija karika u lancu. Bez njih bi Golf 1 i dalje bio najbolji automobil kao sto je i bio kod nas u 80-tim a novi modeli sa boljim motorom, vecom snagom, boljim sistemom prenosa snage, vesanjem, karoserijom, vecom bezbednoscu itd. se nikada ne bi pojavili. Konstruktori razvijaju i unapredjuju postojece masinske sisteme. Najcesce se bave detaljima, analiziraju ih, proracunavaju, optimizuju i unapredjuju. Korak napred ne mora i najcesce i nije veliki. U nasem vremenu u mnogim granama masinske industrije napredak je veoma postepen, skroman ali stalan. Veliki konstruktori prethodnih vekova su pravili ogroman tehnoloski napredak. Danas je to u masinstvu znatno skromnije ali napredak i dalje postoji. U Srbiji su ovakvi inzenjeri retkost jer industrije skoro da nema. Da bi jedan masinski inzenjer postao dobar konstruktor u nekoj oblasti masinstva potrebno je da ulozi ozbiljan napor u prvim godinama nakon fakulteta kako bi stekao potrebna uskostrucna znanja i naucio do najsitnijih detalja sve vezano za konkretan predmet konstruisanja. Mnoge postavke sa fakulteta sada postaju nevazne i neprimenjive i odjednom se otvara ogromno polje za usavrsavanje koje je na fakultetu zaobidjeno ili je samo spomenuto. Samo u jakim industrijskim zemljama mogu da nastanu inzenjeri konstruktori. U zemljama poput Srbije oni su nepotrebni i mladi inzenjeri veoma cesto nikada i ne dobiju sansu da postanu konstruktori.
Zatim dolaze projektanti. Mnogi ih mesaju sa konstruktorima. Ipak to su dve razlicite profesije. Projektante ne zanimaju detalji npr. neke masine ili nekog sklopa. Vazne su im karakteristike, rezim rada i najcesce ulazni i izlazni parametri. Svi ostali tehnicki detalji su im manje bitni i potpuno im je nevazno kako nesto funkcionise sve dok imaju relevantne parametre. Projektanti projektuju masinske sisteme i postrojenja i svoj rad zasnivaju na dimenzionisanju i odabiru masina i opreme od raspolozivih isporucioca i proizvodjaca. Za njih je vazno da ceo sistem ili postrojenje funkcionise odnosno da je dimenzionisano na optimalan nacin. Od proizvodjaca opreme se ocekuje da proizvedu i isporuce proizvode koji ce besprekorno odraditi svoju funkciju ali projektanta pre svega zanima da sva ta oprema kao celina, sistem odradjuje svoj posao. U Srbiji ovakvih inzenjera nema mnogo, pogotovo ne onih koji rade znacajne projekte kojih je malo kod nas. Ipak ima dosta manjih projekata u kojima se kale nasi masinski inzenjeri projetanti. S obzirom da masinski fakulteti skoluju uglavnom buduce mas.inz.-naucnike i mozda u odredjenoj meri mas.inz. konstruktore mladi mas.inz. postaju projektanti samo ako rade u firmama koje im omogucavaju da postanu projektanti kroz realne projekte. Mnogi cak i najosnovniji proracuni i analize koji cekaju projektante nisu obradjeni na masinskom fakultetu. Ali zato znaju (znali su i kada bi im bas zatrebalo mogli bi da se podsete i ponovo nauce) da izvedu slozen matematicki proracun cija je svrha da dokaze nesto cija je prakticna primena veoma jednostavna ali je zato matematicko izvodjenje veoma slozeno i tesko.
Sledeci su projektni inzenjeri. Mislim da ih ima najvise, i u Srbiji i u svetu. Od svih masinskih inzenjera, projektni inzenjeri su danas sigurno polovina, mislim u Srbiji i vise od toga. Definisati projetne inzenjere nije lako jer oni rade sve i svasta. A gde ima svasta tu ima i nista. Dobro, salim se malo. Svaki inzenjerski projekat a pogotovo oni veci moraju da se koordiniraju jer u inzenjerstvu je sve slozeno i ako nema nikoga da upravlja, koordinira, organizuje, sagledava, raspravlja, diskutuje onda postoji ozbiljna verovatnoca da ce projekat krenuti pogresnim tokom ili bar naici na niz prepreka. Projektni inzenjeri imaju provilegiju da se upoznaju (uglavnom povrsno) sa raznovrsnim inzenjerskim problemim ali istovremeno nemaju (niti mogu da steknu izuzev ako su izuzetni) mogucnosti da se usavrse i postanu strucni u bilo kojoj inzenjerskoj oblasti. Oni pokrivaju sve i znaju sve ali povrsno. Vrhunski projektni inzenjeri sagledavaju ceo projekat kroz sve vazne aspekte koji cesto nisu tehnicki i donose odluke pre nego sto nastanu problemi. Oni marljivo rade kako bi sto dublje analizirali svaki tehnicki detalj iako svesni da nemaju vremena da se svakom posvete na pravi inzenjerski nacin. U Srbiji nema na mas.fakultetima ovakvih inzenjera mada postoje neki smerovi koji pokusavaju da formiraju ovakve inzenjere. Mislim da FON obrazuje ljude u ovom pravcu mada naravno bez konkretnih znanja u masinstvu vec na generalnom menadzerskom nivou. Projektni inzenjeri su najtrazenije zanimanje medju mas.inz. u Srbiji a ima dosta potrebe za tim profilom i u svetu.
Slede inzenjeri odrzavanja. Srpska industrija jeste na kolenima, ali ipak neke fabrike jos uvek rade i radice i ubuduce. Tu nastupaju inzenjeri odrzavanja. Zbog nezainteresovanosti i malodusnosti u koju je zapalo srpsko drustvo pa i industrija, odrzavanje postrojenja se ne shvata ozbiljno i veoma cesto se prepusta majstorima. Majstori ko majstori rade sve odokativno a oni iskusniji imaju najvise jedan papir sa nekoliko brojeva sa vaznim informacijama kojih se pridrzavaju u radu i zahvaljujuci kojima se cene u svojoj fabrici. Samo u velikim sistemima poneki masinski inzenjer odrzavanja moze da se razvije u ozbiljnog inzenjera i istakne u radu. U vecini slucajeva oni su zanemareni i mnogi ih smatraju majstorima sto i postaju kada dugo ostanu u postrojenjima/fabrikama u kojima nikome nije stalo da odrzavanje bude kvalietno u skladu sa dobrom inzenjerskom praksom. Na masinskom fakultetu se ne uci skoro nista sto moze pomoci ovim inzenjerima u svom buducem zanimanju ali svakako imaju dobru osnovu. Tamo gde je ovo zanimanje bitno mogu da se ostvare znacajne ustede u odrzavanju zbog dobre dijagnostike i kvalitetnog inzenjerskog rada.
Inzenjeri prodaje. U svetu ovakvih inzenjera nema mnogo jer zbog velikih mogucnosti zaposlenja mladi mas.inz. odabiraju bolje i interesantnije poslove. Ove poslove preuzimaju obicno prodavci po profesiji iako im tehnika nije poznata oni nakon nekog vremena savladaju sve sto je potrebno da bi mogli uspesno prezentovati svoje proizvode. U Srbiji zbog slabe potraznje za mas.inz. mnogi se odlucuju za ovakve poslove i postaju trgovci. Sve sto su ucili godinama ubrzo pada u vodu a ostaje samo dublje razumevanje opreme koju prodaju sto najcesce nikome nije zaista bitno. Inzenjeri prodaje mas.inz. su zrtve vremena u kojem zivimo. To su zrtve o kojima niko ne govori jer ima mnogo vecih zrtava, ali to ne umanjuje cinjenicu da su i oni zrtve. To je kao da godinama igras fudbal a onda kad dodje vreme da zaigras u prvom timu ti predjes na stoni fudbal. To je samo jos jedan apsurd zemlje Srbije.
Truba mas.inzenjeri koji ne rade kao mas.inzenjeri vec rade nesto drugo npr. u drzavnoj administraciji, u stranci, otvore prodavnicu ili kafanu, pocnu da trguju i sl. su posebna vrsta masinskih inzenjera koja je takodje brojna u Srbiji. Mislim da u svetu toga ima jako malo tako da smo verovatno u tome prvaci sveta. To su inzenjeri kojima od fakulteta i masinstva ostane samo truba (urolovana diploma u cilindricnom pakovanju). Zato sam ove inzenjere nazvao truba inzenjeri jer posle par godina to ostane jedina njihova veza sa masinstvom. Nema potrebe ponavljati da su poput inzenjera prodaje i ovo zrtve vremena u kojem zivimo.
Zakljucak
Masinski inzenjeri naucnici bi morali biti najkvalitetniji medju svim mas.inzenjerima. Za njihov razvoj su neophodni jaki fakulteti i instituti koji ce podstaci najkvalitetnije pojedince kao i bogata drzava sa razvijenom industrijom koja ce ih podsticati i placati racune.
Masinski inzenjeri konstruktori su uz rame uz naucnike u svojim konstruktorskim oblastima rada. Za njihov razvoj je najvaznija jaka industrija. Samo ona moze stvoriti dobre konstruktore koji ce omoguciti industriji da ostane jaka. Samo jaka industrija moze uloziti novac i vreme u razvoj mladog masinskog inzenjera u dobrog konstruktora.
Masinski inzenjeri projektanti zajedno sa konstruktorima i naucnicima cine grupu koju bih ja nazvao grupom pravih masinskih inzenjera. Toj grupi bih pridruzio jos i najbolje projektne inzenjere i najbolje inzenjere odrzavanja a izbacio bih sve one naucnike, konstruktore i projektante koji realno tu ne pripadaju kao sto su naucnici koji ostanu u teoriji bez primene ceo radni vek, konstruktore koji ne usavrsavaju opremu vec ponavljaju proracune koje su nekada radili ceo zivot i projektante koji su usko specijalizovani za jednu oblast i drze se nje do penzije. U prave mas.inz. ubrajam samo one koji ceo radni vek rade na sebi, usavrsavaju se, ucestvuju u novim, interesantnim inzenjerskim poduhvatima i uzivaju u radu, tehnickim problemima i dostignucima.
Projektni inzenjeri imaju najvise prostora za razvoj u danasnjem svetu. Mislim da je to posledica velikog razvoja industrije u svetu. Mnogo je poslova danas koji zahtevaju projektne inzenjere koji ce da koordiniraju teh.aktivnosti u realizaciji projekta. Za razvoj ovih inzenjera neophodni su veliki projekti sa dobrom organizacijom. Rezultati u ovoj oblasti nisu lako vidljivi kao kod naucnika, konstruktora i projektanata tako da ovde ima mesta i za potpune dilatante ali na ozbiljnim projektima i u ozbiljnim firmama postoje uslovi da se razviju izvrsni projektni inzenjeri ciji rad moze kompaniji da ustedi ozbiljan novac i vreme sto i jesu za vecinu savremenih kompanija najvise vrednosti.
Inzenjeri trgovci i truba inzenjeri su zrtve ovog vremena i tu nema vise nista da se doda. Oni sa masinstvom vise nemaju dodirnih tacaka.