Nebavim se tako sirokom analizom sta koci Norvesku i tome slicno, to neka rade ljudi koji su za to placeni i kojima je to bitno.
Mogu da ti kazem sta je meni licno bila "kocnica" u trazenju posla za informaticara.
Veliki limit mi je bio nepoznavanje norveskog jezika vec oslanjanje iskljucivo na engleski, po mojoj nekoj gruboj proceni tu sam vec sebi umanjio broj poslova na koje mogu da apliciram, tako da na nekih 70% oglasa nisam imao sta da trazim a i tokom trazenja posla i razgovora to je bio najcesci razlog zasto kompanija i agencija za regrutaciju nije zainteresovana za mene.
Drugi limit je vrsta posla koji sam trazio kao informaticar, najvece su potrebe za developerima a ja taj posao nisam mogao da radim jer nisam dovoljno dobar u pisanju koda i to sam odavno radio na starim tehnologijama tako da sam i tu morao da smanjim broj oglasa koji su atraktivni za mene.
Treci limit (ili otezavajuca okolnost) sa kojom sam se borio jeste breme zemlje iz koje dolazim. Posto Srbija se kotira kao trziste rada odakle dolaze ljudi sa sirokom lepezom sposobnosti od najboljih do najgorih i kao takvo iziskuje da su potencijalni poslodavci nepoverljivi ali se to moze delimicno prevazici kada ljudi vide da znas o cemu govoris i da imas iskustva u tome sto kazes da imas.
Cetvrti limit su finansije. Norveska je veoma skupa zemlja tako da sa parama sa kojima sam ja raspolagao nisam mogao da dodjem u Norvesku i na licu mesta trazim posao i tako ubrzam ceo postupak i sto je najvaznije poslodavcu je mnogo lakse da se odluci da te pozove na intervju nego da te povlaci iz Srbije.
Peti limit jeste da sam ja porodicni covek sa malim detetom tako da svaku odluku koju sam donosio nisam je donosio samo za sebe vec sam donosio odluke koje su prahvatljive i dobre za sve nas. Jednom recju nisam mogao da mislim samo svojom glavom i to me je delimicno usporavalo.
Verovatno ima jos koji limit ali nemogu da se setim.
Sve ovo se odrazilo na moje trazenje posla u Norveskoj i reseno je tako sto je ceo postupak trazenja posla do trenutka kada sam dobio posao i poceo da radim trajao skoro godinu dana.
Ono sto je dobro sa moje tacke gledista jeste da sam imao dobar tajming za dolazenje, sada je manevarski prostor jos suzeniji jer je mnogo manje poslova na trzistu i svi su veoma oprezni. Po oceni strucnjaka ova 2009 je finansijski propala godina. Ako pogledam ukupan broj poslova za informaticare u Oslu ovih dana ta brojka je oko 500 poslova sto je vise nego duplo manje nego broj poslova prosle godine.
Sto se tice tvog pitanja vezanog za "prosecnog coveka" ako sam dobro razumeo tvoje pitanje, ako nisam onda ignorisi ovo sto cu napisati.
Ne znam koliko godina imas ali verovotno se nisi ni rodio krajem 60-tih. Moj odgovor je rodio si se kasno tj. ako si mislio da trazis posao na zapadu kao sto su to nekad radili nasi gastarbajteri iz juge krajem 60tih i kasnije da sednu na voz i zapucaju do Austrije, Nemacke, Svice... i tamo nadju neki posao, to sada na zapadu rade Poljaci, Litvanci, Letonci, Rumuni...
Sto se tice nasih ljudi koji dolaze da rade u Norvesku najvise ima medecinskih sestara i lekara koji rade kao medecinsko osoblje, ima inzenjera znam uglavnom za masinske i znam za nekoliko informaticara ali sve ovo informacije primi sa dozom rezerve jer sam ja skoro dosao tako da znam jedan limitirani broj ljudi i pricam samo za Oslo
You can fool some people sometimes,
But you can't fool all the people all the time. (Bob Marley)