Citat:
MyWay:
... pa valjda u cenu ama baš svakog proizvoda ne ulaze samo troškovi proizvodnje nego i razvoja...
... Mislim da ni u socijalizmu nisu formirali cene samo na osnovu stvarnih troškova proizvodnje (tj da su 'na nuli'), ali za to nisam siguran.
Razvoj je najskuplja stvar. Od mnogih često čuješ rečenicu "kako mogu Kinezi to tako jeftino da prodaju". Mogu zato što su najveći lopovi na svetu. Oni nemaju svoj proizvod, sve je kopija nečega. Nema razvoja, nema ničega, samo prosta tehnologija za reprodukovanje ovoga ili onoga.
Otići ću predaleko ako uđem u tu tematiku. Da li je vama normalno da zemlja koja ima nekoliko puta manji nacionalni dohodak pozajmljuje novac zemlji sa mnogo većim nacionalnim dohodkom? Da li je normalno da Kina pozajmljuje novac Americi? Pa jeste zato što je u Kinu prebačena gotovo sva američka proizvodnja i oni ne pozajmljuju pare već samo izvlače svoj profit. U tom svetlu treba posmatrati i kineske kopije. Da li naivno verujete da Kinezi mogu sve da kopiraju, a izvorni proizvođaći ćute? Naravno da ne, samo su se dosetili kako da nam izvuku još para. Gađaju jednu brojnu kategoriju kupaca u svetu koja nema dovoljno novca za originale i kupuje te kopije za nekoliko puta manju cenu.
Socijalizam je mogao da funkcioniše i malo drukčije, nije sve bilo bazirano samo na profitnoj osnovi. Najzad u ekonomiji je poznato da država mora da preuzme neke resurse koji nisu konkurentni, a moraju da postoje. Dobar primer je železnica koja do nedavno nije bila profitibilna grana pa je po pravilu bila u vlasništvu države. Postoje i subvencije i prefrencijali, primovi itd., drugim rečima brojni mehanizmi za stimulisanje proizvodnje i izvoza nečega što se prodaje za nižu cenu od proizvodne pa država nadoknađuje razliku. To se masovno radi u poljoprivredi. To su radile i nesocijalističke zemlje. Recimo da je Japan na početku ekspanzije auto industrije izvozio automobile koji su u inostranstvu bili osetno jeftiniji nego u Japanu. Domaći kupci su nadoknađivali razliku da ne bi bilo gubitaka. Socijalizam je imao jedan specifičan mehanizam koji je mogao da funkcioniše dok je postojao "treći svet", a to je kliring (obračunski dolar). To je u praksi razmena tako da smo mogli da dobijamo i jeftiniju naftu i druge sirovine iz tih zemalja pod povoljnim uslovima. I tako dalje, ima toga mnogo...