Pa dobro. Verujem da kako vreme bude odmicalo da ce i EF biti "pametniji".
Međutim, to što ti kažeš, ako sam dobro razumeo, i nije neki nedostatak jer odakle
model zna kakve ćeš ti ti zahteve da praviš i mora na neki način da se osigura.
To mi nekako dođe kao kada modeluješ bazu pa "dumaš" hoće li tvoj koncept zadovoljiti
vezu 1:n ili da bi bio siguran, "pošto nisi siguran", ti staviš vezu m:n.
Da se vratim mom problemu, našao sam dosta prepiske na ovu temu što mi je preporučio
& mmix, međutim nisam našao ništa konkretno kako da ovo iskoristim za moju WPF aplikaciju,
tačnije kako da nidujem moja polja u datagrid.
Evo konkretno za ove 3 tabele moj datagrid bi trebao da izgleda ovako:
Code:
<DataGrid Name="ListReq" AutoGenerateColumns="False" IsReadOnly="True">
<DataGrid.Columns>
<DataGridTextColumn Header="Datum zahteva" /> //RequistionSparePart
<DataGridTextColumn Header="Datum izdavanja" /> //RequistionSparePart
<DataGridTextColumn Header="Br. zahteva" /> //RequistionSparePart
<DataGridTextColumn Header="Trebovana količina" /> //RequistionSparePart
<DataGridTextColumn Header="Izdata količina" /> //RequistionSparePart
<DataGridTextColumn Header="Naziv materijala" /> //SparePartProperty
<DataGridTextColumn Header="SAP broj" /> //SparePartProperty
<DataGridTextColumn Header="Ime vozila" /> //Car
<DataGridTextColumn Header="Broj motora vozila" /> //Car
</DataGrid.Columns>
</DataGrid>
Iza svakog taga sam stavio koje bolje iz koje tabele iz baze bi tu trebalo da se binduje.
Da li ću ja objekte iz mog upita da smeštam u neku listu ili pravim neki
datatable.
Gotovo sve primere koje sam našao objašnjeni su na konzolnoj aplikaciji. Koliko sam shvatio
ja bih za ovaj moj problem trebao da koristim "Eager loading".
P.S. Srećan dan pobede nad fašizmom :)