@pisac: pa ne da mi se prepričavati ovde, a i zabole me šta drugi misle. Sećam se samo da sam mu rekao da, kao i ti, pogrešno koristi reč gastarbajter. To po definiciji je gostujući radnik, neko ko je tu privremeno došao da radi, zaradi i nauči nešto, a onda (bar je u momentu odlaska tako mislio) da se vrati odakle je došao. Gastarbajteri klasični su ljudi koji su odlazili s kraja 60-tih do kraja 80-tih. Niko od njih nije išao sa porodicom, uglavnom su u momentu odlaska bili jako mladi, uglavnom čak ni u nekoj većoj vezi nisu bili a kamo li u braku. Svi su mislili da će se vratiti, ako ne pre ono bar da penzionerske dane provedu ovde. Eto moja tetka tipičan primer. Čak je sa mužem Nemcem merkala kuće po Srbiji da ima gde da se vrati kad se penziniše. Međutim malo se njih vratilo. Bilo je onih koji su samo par meseci izdržali pa se vratili. Od onih što su duže ostali desilo se da su se tamo poženili i poudavali (uglavom našima), a onda su bili vezani decom. A kad su deca porasla a oni došli u penziju pa su mogli da se vrate, tad smo mi ovde zasrali pa nisu imali gde. Tako ni moja tetka koja nema nikoga tamo (dece nema a teča je preminuo pre 10 godina) neće da se vrati u hajdučiju i raspali pre svega zdravstveni i pravni sistem. Ti orginalni gastarbajteri su uglavnom bili PK i KV radnici koji su radili na poslovima kakvi Nemce nisu privlačili, otuda i sve one priče o krvavom radu, otuđenosti, mentalitetskim problemima, neprilagođenosti, patnjom da se u svom rodnom kraju pokažu da su uspeli i zaradili...
Ljudi koji sada idu odlaze da se ne vrate i idu sa sve porodicom. Eto u firmi u kojoj radim ima gomila takvih primera od kolega iz Hrvatske, preko mene pa do Makedonca... Mi nismo gastarbajteri, nije da neko od nas ne sanja povratak, mi znamo da nemamo gde da se vratimo. To je razlika između nas i recimo Poljaka koji već u IT-ju nisu radi da idu u Nemačku. Imaju sve u Poljskoj, nije to naravno na nivou Nemačke ali je sasvim pristojno i sve bolje i bolje, pa im se ne isplati da idu za Nemačku. Od novijih kolega samo je jedan Poljak došao i to zato što ga boli ćoše za sve, čovek voli da vozi MTB po planinama i samo zato je došao u Minhen sa devojkom koja takođe radi u IT. Došao iz zajebancije, ostaće koliko mu se ćefne. Mi Balkanci, Ukrajinci, Egipćani, Libanci... Mi iz nefunkcionalnih zemalja, mi dolazimo da ostanemo jer smo na to primorani... I sad ima dosta više obrazovanih, bar iz Srbije odakle je dosta teže otići bez diplome.
Bolje džaba ležat nego džaba radit.