B3R1:
Mislim da bi bilo dobro da se vratimo na sam pocetak teme, gde je postavljena gomila izvrsnih pitanja. Da pocnemo od ovoga:
Citat:
nerminz:
Nekad poodavno imao sam internet preko stare telefonske puslne veze, nisam čak imao ni tonsko biranje. Modem se spajao preko COM porta jer USB nije ni postojao.
Obično sam gubio sate dok se spojim na internet a nerijetko nisam ni uspijevao, ali kad uspijem da se povežem (ako uspijem), svaki podatak koji sam našao je bio tačan, svaki program koji sam skinuo je bio ispravan. Danas sam 24 sata dnevno online ali tačnu informaciju teško pronalazim ako mogu uopšte i da je pronadjem pa se nešto pitam koja je svrha ovako brzog napretka tehnologije ako ljudska svijest ne napreduje istim tempom i ne prati takav napredak.
Sjajno zapazanje! Ali to sto si primetio nema veze s tehnologijom, vec sa istorijatom Interneta. Posto spadam u starije ljude koji su imali prilike da vide i onaj najraniji Internet iz doba 1980-ih, bez weba, pretrazivaca, grafike itd, vec samo uz email, ftp i telnet (i naravno irc i usenet - kud da njih zaboravim, hahaha ...), mogu nesto da kazem na tu temu.
Internet nam je, kao sto svi znamo, dosao sa americkih univerziteta. Ameri su bili napravili Arpanet, koji je prerastao u NSFNET na koji su se 1988. prikljucile i zapadnoevropski univerziteti, istrazivacke laboratorije, biblioteke itd. Tadasnji korisnici Interneta su bili naucnici, istrazivaci, profesori, studenti, inzenjeri ... ukratko - visoko obrazovani ljudi. Intelektualci. Srbija je uplovila u Internet vode 1996, tri godine nakon sto je .com domen otvoren za siroke narodne mase i Internet krenuo da se siri van univerziteta. Ali te 3 godine ipak nisu bile dovoljne da se onaj stari, prvobitni, intelektualni duh Interneta upropasti. Zato su i informacije bile tacnije i pouzdanije.
Odmah da kazem i to da cak ni tada Internet nije bio imun na gluposti. Ako pogledas Usenet arhivu iz tih ranih godina videces i tamo gomilu spama i gluposti, poluinformacija, rekla-kazala itd. jer obrazovanje ne daje uvek i mudrost, vec samo vestine, a to su dve razlicite stvari. A i obrazovani ljudi su ljudi od krvi i mesa, podlozni tracarenju, laganju i svim ostalim prirodnim ljudskim osobinama. Ali ipak, kvalitet informacija je bio daleko pouzdaniji, delom i zato sto je vecina normalnih uspevala da manjinu ludaka drzi pod kontrolom.
Citat:
Polupismeni idioti danonoćno zatrpavaju internet besmislicama, glupostima, kojekavim lažnim, netačnim i neprovjerenim informacijama, zaraženim fajlovima itd...
Tacno. Ali zato moras da koristis sopstveni sud da bi razlikovao laz od istine. A to tek nema ni veze s tehnologijom. Biblioteke su pune starih rukopisa i stampanih knjiga. Mnoge od njih nemaju veze s istinom. Istoricari ni danas nisu sigurni sta je od svega toga laz, a sta istina. O nasoj istoriji (cak i onoj prastaroj) da i ne govorimo, tu cenim da je oko 50% toga sigurno ulepsana stvarnost. Na kraju, setimo se Dejvida Ajka i njegovih bolesnih teorija o gusterima koji vladaju svetom ... sve to je nastalo mnogo pre Interneta! A te knjige imaju svoje citaoce, oh da! Pogotovo medju nasima, koji tog lika gotive i misle da je 100% u pravu!
A ne bih ni da pominjem sta smo sve citali u nasim enciklopedijama. Ako ikada budes imao zivce i vreme, a i mogucnost da pronadjes npr. izdanje Encilopediae Britanicae iz 1975. recimo ... i onda pogledas neke teme u njihovoj i nasoj, Prosvetinoj enciklopediji, videces razlike. I sad - ko je u pravu? Tadasnji jugoslovenski leksikografi? Ili Britanci? A onda ako uzmes npr. Meyerov leksikon ili Enciklopediju Amerikanu (onu u 30 tomova s plavim koricama), zapazices mnoge detalje koji su pisani iz nemackog, odnosno americkog ugla, respektivno. Ko je sada tu u pravu i cija je istina ona prava? Nemoj samo da mi kazes da je to bila nasa, jer smo bili nesvrstani, pliiiiz.
Citat:
Hoću da kažem da je tehnologija OK ali nije za svakoga.
Pa ni guscje pero, Gutembergova presa, a bogami ni pisaca masina nije bila bas za svakoga, pa su ljudi stampali sta god su hteli, naravno ko god je imao pristup tehnologiji vremena u kome je ziveo. I Dejvid Ajk je pisao knjige. A pisao ih je i Edvard Kardelj, a knjige tog lika su bile cak i teme doktorskih disertacija sirom Jugoslavije. Da li se Kardeljeve knjige sada stampaju? Pa i ne bas, jer svi kapiraju da je covek lupetao koliko je bio tezak. Stavise, vi mladji nemate ni pojma ko je bio Kardelj, toliko je bio bitan. A i bolje je da ne znate. Nista niste propustili.
Citat:
Pogrešno je svakom idiotu dati pravo da javno piše i javno objavljuje sve što mu padne na pamet i ako se uskoro nešto ne poduzme bojim se da će internet izgubi smisao.
Nece. Samo ce ljudi morati da vise ukljuce mozak, a ne da procitaju jednu knjigu tokom celih studija i tvrde kako su eksperti za datu oblast.
Citat:
Wikipedija je oduvijek vrijedila za nešto čemu se vjeruje bez svake sumnje. U zadnje vrijeme na wikipediji nalazim podatke koji nisu tačni.
Dobra strana Wikipedije je sto postoji peer-review, odnosno vise ljudi moze da ukrsti koplja i da razlicita misljenja. Losa strana je ta sto vrlo cesto nekompetentni ljudi diskutuju o stvarima o kojima nemaju pojma ili poseduju vrlo povrsna znanja, dok ljudi koji znaju neke stvari ne zele da ucestvuju u diskuiji jer ih to smara. Tako dolazimo do toga da 1000 puta izgovorena laz postaje istina.
Citat:
Svjestan sam da postoje i pouzdane stranice, to nije sporno ali je običnim pretraživanjem sve teže do njih. Ljudi su vec odavno poceli da slijepo vjeruju u internet.
Ne trudis se dovoljno. U stara vremena ljudi su studirali tako sto bi od profesora dobili spisak od 20 knjiga koje treba procitati da bi se polozio ispit. Pogotovo na humanistickim naukama, poput istorije ili istorije umetnosti. Jer nijedan autor ti ne da celu pricu, vec moras da sklapas sve iz kockica. Kao mozaik. I da sam dolazis do odredjenih zakljucaka. S druge strane, danas je tu, zaboga, "Bolonjica", koja kaze da profesor mora da ima jedan udzbenik po kome radi, jasan plan i program koga mora da se drzi kao da je rec o (pred)vojnickoj obuci a ne akademskom radu sa studentima.
Ljudi danas hoce instant znanje, sve na tacni. Nece ni da citaju. Evo, verujem ni da ovaj moj carsav niko nije procita. Zapravo, procitao je prvih 140 karaktera i tu je stao. Jer da bi me danas neko citao ja bih morao da napisem nesto u stilu: "vrv je tako brt nzm nsm sgrn". E, onda bih verovatno imao i vecu publiku. I ogroman broj lajkova.
Citat:
Tada kad nekome za nesto kazes da je "NA DNEVNIKU". (namjerno sam ovako napisao). Tu vise nije postojala sumnja. (bez obzira na to da li je informacija bila tacna ili ne).
Zato sto je drugacije misljenje bilo cenzurisano. Ali ni to ne znaci da to sto si cuo bas apsolutna istina. Jedina razlika izmedju tadasnjih i sadasnjih vremena je jezik kojim se to saopstavalo. Nekadasnji novinari su bili siroko obrazovani, svaku temu su proucavali sa vise strana, a na ceni je bilo lepo i pravilno izrazavanje, jasna dikcija i recenice kojima se znao pocetak i kraj. Danas portale uredjuju polupismeni ljudi, sto se vidi po naslovima tipa "evo sta vam treba za ovo", "celog zivota je ziveo tamo, a onda je uradio ovo", "ovo ne smete da radite ako zelite ono" i tome slicno. Evo, ovo, evo, ovo ... i na kraju me za evo i ovo boli uvo i necu ni da otvaram tekst. Pa kada me neko pita gde je najbolje ici na odmor, ja kazem "tamo", jer tako pise u naslovu. Ne zanima me gde je "tamo". I taj trend je novijeg datuma, pravilo da naslov ukazuje na tekst izgleda da vise ne vazi. Zasto bih otvarao tekst koji me ne zanima ???
I da, tadasnji novinari su za svaku temu konsultovali odgovarajuce strucnjake pre nego sto bi se tekst pojavio npr. u Politici. Danas u novinarstvu vise nije pitanje sta ces objaviti, nego kada ces objaviti (brze od konkurencije), pa se ni verodostojnost informacija ne proverava. Ja kada vidim neke informacije u dnevnoj stampi iz svoje uze struke digne mi se kosa na glavi. Onda pomislim: boze, ako oni ovako lupetaju o ovome sto ja znam, koliko li su tacne npr. informacije o medicini koje mogu da nadjem u novinama? A tek o politici ili ekonomiji, to da i ne govorimo. Smrznem se!
Citat:
Koliko ce nam vremena trebati da shvatimo gdje smo i sta nam se desava?
Shvata li Amerikanac gde se nalazi Srbija? Shvataju li to njegova deca? U odgovoru na ta dva pitanja lezi i odgovor na ovo tvoje. Svi mi ostali sirom sveta postajemo njihove kopije. Nazalost.
Citat:
Ako se ne osmisli neki novi pretrazivac kojem ce prioritet biti tacnost informacija a ne broj pregleda, bojim se da ce internet izgubiti svoj osnovni smisao.
Nece. Internet je samo zamenio televiziju, koja se u tom trenutku vec pretvorila u dangubu za zaglupljivanje sirokih narodnih masa.
Citat:
Zasto pitanje: "Da li internet napreduje ili nazaduje?"
Ne napreduje, ne nazaduje, vec samo prelazi iz jednog oblika u drugi. Drustvene mreze su samo jedna prolazna pojava. Sutra ce biti zamenjene nekim novim cudom.
Citat:
Tehnologija napraduje i to je OK. Ali ljudska svijest to ne prati.
Seti se onoga sto je Ajnstajn rekao o velicini svemira i dimenzijama ljudske gluposti. Mislim da se tome nema sta ni dodati, ni oduzeti.
Citat:
Zamislite kakav bi internet bio danas s ovom tehnologijom, 24sata onlajn a sve sto trazis dobijes iz prve i kao nekad, znas da je informacija tacna, da fajl nije zarazen itd...
To je utopija.
P.S. Kvalitet softvera je posebna tema, o kojoj bih mogao da pricam danima. Ovog puta cu je preskociti ...