Pogledajte clanak "Pad Rimskog Carstva" na "Anarheologiji":
http://www.anarheologija.org/clanci/arsic2/index.php
Spominje se "Cernjahovska kultura" koja u sustini predstavlja manje-vise dobrovoljno saveznistvo nekih severnih i istocnih Evropskih i Azijskih raznorodnih plemena pod vodjstvom manjinskih, ali cvrstorukaskih Ostrogota. Tu su naravno i buduci Juzni Sloveni, koji su tu imali potcinjenu i neborbenu ulogu ("ovce" su za sisanje).
Ovu bandu nasih i tudjih predaka razbucali su opasniji varvari od njih samih - Huni, koji su ih poterali ispred sebe na Zapad, te tako oni u periodu ko-ce-koga i zgrabi-danas-sta-mozes-da-nosis-jer-vec-sutra-ces-mozda-opet-sresti-Atilu, koji je kasnije eufemisticki nazvan "Velika Seoba Naroda" natrcase na Vizantince koji su ih, posle nesto neckanja primili da se nasele na opustelim predelima carstva, po sumama i gorama "nase" zemlje ponosne ... E, sad, posle toga je bilo i ovako i onako, a oni preduzimljiviji i vicniji oruzju (Goti) su uglavnom kasnije migrirali na Zapad da zarade sebi nasledne devizne penzije (kraljevske i druge plemicke titule). Nije tesko sabrati dva i dva i zakljuciti da su verovatno "vidjenije" i "plemenite" porodice medju onima koji su ovde ostali i kasnije osnovali prve drzavice, takodje imale dosta gotske krvi, kao sto su ruski knezevi uglavnom po poreklu Varjazi, tj. Normani.
Sto se tice Bele Srbije, Luzickih Srba itd. pa ono, jeste, zaista veliki deo severne evropske nizije (Prusija) je bila Slovenska i bio je tamo narod koji se zvao Srbima, a i neki toponimi u Srbiji imaju svoje uzore odande, ali posto se taj naziv relativno kasno pojavljuje na ovim ovde prostorima, nikad necemo saznati da li je to ime koje smo dobili od nekog drugog naroda (Nemaca, Sasa?) koji nas je "prepoznao" kao isti narod iz komsiluka svoje daleke domovine ili ime koje smo pamtili "oduvek" (a ni dan danas ne znamo sta tacno znaci).
Neka moja razmisljanja (ovo sto sledi je totalno bez veze) idu u smeru da mozda rana srpska drzava (iz danasnje Hercegovine) uopste nije bila "srpska", vec je za vreme Nemanjica Raska postala Srbija u trenutku kad je jedan deo plemena Srba "oslobodjen" od Bugara i pripojen Raskoj, pa je radi "bratstva i jedinstva" tadasnje slavenske brace uzeto staro, prebugarsko ime vecinskog naroda, a govor postao ekavski - sa bezglasnim "jat", slicniji bugarskom, kako je vecina stanovnika govorila. S obzirom na konstantne istorijske sukobe sa "Srbima", lako je moguce da je secanje na "prasrpsko" poreklo sasvim iskorenjeno, odnosno odbaceno uz puno negativnih emocija medju Bugarima i sigurno je da bi svaka takva ideja bila shvacena kao direktna teritorijalna pretenzija od strane sadasnjih Srba. Sa druge strane, iz istih tih razloga ni "starosedeocima Srbije" se nikako ne bi dopalo da saznaju da su mozda po poreklu Bugari - svoji tradicionalni neprijatelji. Sa trece strane, reci "precanskim" Srbima da nema ni "S" od Srba u njihovom izvornom poreklu, nego da su verovatno po poreklu najblizi teritorijalno bliskim Hrvatima u tom smislu, posle poslednih stotinak godina bilo bi, opet, neprihvatljivo i za njih i za Hrvate.
Tako da, cak i ako bi ova teorija bila tacna, niko to nece hteti da istrazi, niti moci da potvrdi cak i kada bi hteo, pa mi to necemo nikada saznati, a kako nas istorija stalno uci, istorijske istine nikad ni nisu bile bitne, osim kada ti treba neki formalni izgovor da njime prekrijes argument sile. Svadjati se uvek mozemo, makar bili i braca od jednog para roditelja, a prijatelji uvek mozemo biti, cak i kad smo sa razlicitih kontinenata ili razlicitih rasa (OK, los primer, al' 'ajde).