U GODINI u kojoj obeležavamo vek i po od rođenja Nikole Tesle, prisećamo se mnogih događaja iz života slavnog naučnika. A tek poneko zna da je on održavao prisne veze sa Jovanom Jovanovićem Zmajem i Lazom Kostićem. Te veze nisu proisticale samo iz dubokog i iskrenog prijateljstva, već su predstavljale i neku vrstu književne saradnje. Nekoliko svedočanstava o tome "čuva" Muzej Nikole Tesle u Beogradu. Ona otkrivaju malo poznate detalje iz života slavnog naučnika, ali i iz života dvojice pisaca.
One što Teslu poznaju kao genijalnog naučnika i istraživača, koji je ceo svoj vek posvetio za nas hladaom i bezosećajnom svetu tehnike, začudiće podatak da je on prvi prevodilac Zmajevih pesama na engleski jezik i da ga je prvi uveo u američku književnost. Godinama je Tesla bio zanesen Zmajevom poezijom. Kod njega se, kao i kod mnogih drugih, ta ljubav javila još u mladosti.
To je 1892. godine, prilikom svoje posete Beogradu, pokazao pred skupom koji ga je dočekao. Tada je Zmaj izrecitovao svoju pesmu "Pozdrav Nikoli Tesli pri dolasku u Beograd". Ljubeći velikog pesnika u ruku, Tesla je rekao da je njegove pesme "u dalekoj tuđini čitao, ljubio i suzama zalivao", kao i da "onu radost koju je osećao u časovima kad je u mučnoj borbi sa sirotinjom lomio glavu nad pronalascima i došao do uspeha i ostvarenja svojih zamisli, oseća ponovo posle reči omiljenog pesnika u odličnom skupu srpskom".
Mangupska namera
TA duboka osećanja kasnije su ga pokrenula da posle napornog danonoćnog istraživačkog rada, pređe na prevodilački posao i da na engleski prevede neke od najpoznatijih Zmajevih pesama. Tesla nije pokušavao da ih prepeva. On je pesme, koje je odabrao po svom afinitetu, preveo u prozi, a pesnički oblik dao im je njegov prijatelj i pesnik Robert Andervud Džonson. Na prvo mesto stavio je čuvena "Tri hajduka", pa još 12 pesama, među kojima je bila i jedna strofa iz "Đulića", kao i popularna pesma "Ciganin hvali svoga konja".
Iste godine, kada je poslednji put došao u Evropu da održi predavanja u najvećim naučnim centrima u Francuskoj i Engleskoj i da u Lici poseti majku koja je bila na samrti, Tesla se na putu za Beograd susreo sa Zmajem, a u Budimpešti sa Lazom Kostićem. To saznajemo kroz pismo koje je Kostić napisao Tesli 12. juna 1895. godine, dok je boravio u manastiru Krušedol. Podsetivši Teslu na njihovo druženje u Pešti, Kostić je u pismu, koje čuvaju u muzeju velikog naučnika, izneo svoju mangupsku nameru - da ga oženi svojom lepom poznanicom Lenkom Dunđerski, bogatom vojvođanskom miraždžikom.
Ova neverovatna zamisao i njemu je izgledala čudno: "Znam šta ćete reći, znam šta ćete pomisliti, sve znam." Predložio mu je devojku koja je "sposobna da savlada svaku ženomrzicu. Ona može doneti jedan milion franaka, ali joj otac tako stoji da bi mogao otvoriti veću veresiju i do jednog miliona dolara, ako treba. Ja mislim da bi i mrtvog oživjela, da ne samo mrtvog Don Huana, nego i mrtvog sveca, zbilja. Do sad je odbila čitavu vojsku prosilaca. Roditelji su se zabrinuli: ima joj 24 godine, ali ne biste joj dali više od 20. Otac je moj najbolji prijatelj... Dugo sam se trudio da dođem u brak."
A tek deca
ZALjUBLjEN u Lenku, Laza se zbog velike razlike u godinama nije usuđivao da je zaprosi. Jednom prilikom otkrio je da je čovek njenog života - Nikola Tesla. "Ja sam joj priznao da je to i moja davnašnja misao, ali mi je navjek bilo na umu, kako ste vi dosad svu svoju ljubav posvetili svojoj velikoj ideji, te nemate vremena misliti na žene, a kamoli na ženidbu...". Na kraju pisma Laza moli Teslu da dobro promisli i ako pristane, poslaće mu njenu sliku i otkriti kako se zove. Tesla nije bio zainteresovan, ali uporni pesnik novim pismom (4. septembar 1895) pokušava da pokoleba svog prijatelja:
"Najkrupniji razlog za vašu ženidbu bio bi, da se ne satre seme koje rađa takve detiće. Ne može se niko sasvim pouzdati da će imati dece i kad bi se oženio u najboljoj snazi i kad bi uzeo najzdraviju devojku. Ko zna, kakva bi bila deca? Znamo da su najgenijalniji ljudi rađali nedonoščad ili bar sasvim obične, svakidašnje mozgove, a to je - uz prkos Darvinovu prijatelju, Fransis Saltoniju - sasvim prirodno. Njihov je mozak toliko radio, da nije ništa ostalo za njihova m... - Pa, pomislićete samo, kad bi iza vas ostalo dva-tri sina tupoglava, kako bi tu mogli potrošiti svu slavu svoje dične očevine, vukući po glibu najsvetije ime... Zato nemojte misliti ni sa kakvim "bolom" na to da ste vi "zadnji svoga roda", jer, napokon, vaše pleme, ne bi se moglo lepše završiti nego takvim eksperimentom..."
On objašnjava da je ovo uradio da bi skinuo sa duše svoju štićenicu, koja je zaista zaslužila najboljeg muža na svetu. Lenka, inače, nikada nije videla Teslu, osim na slikama. "Vaš odgovor često joj ne smemo pokazati. Ona je dosad u vama obožavala velikog izumitelja. A kad iz onog vašeg pisma vidi da stoji još nešto više, nego što ni ja sam do sad nisam znao - bojim se da će poludeti. Ali, najzad, ja joj ne mogu pomoći. Stvar ostaje ipak jako zanimljiva, jer takve ljubavi još nije bilo: bili su Nero i Leander preko Helesponta, ali Nero i Leander preko Okeana."
Plesnivi kneževi
KOSTIĆ kaže da zna da u Americi ima devojaka sa sto i više miliona franaka i da je Tesla vredan takvih. Ali i da se seća da je Tesla jednom prilikom rekao da kada bi se ženio - oženio bi samo Srpkinju. "Te vaše Amerikanke", piše, "radije uzimaju što plesnivije kneževe jevropske, nego književna duha svoga kraja, pa makar se zvali Edison ili Tesla." I ovoga puta, Tesla je bio neumoljiv. Posle tri meseca, Laza mu je poslao u crnom okviru posmrtni list Lenke Dunđerski na kome piše: "8. novembra posle kratkog i teškog bolovanja u 25. godini mlađanog joj veka u večnost se preselila". Pogođen smrću, napisao je: "Vidite koliko sam se skanjivao i lomio, dok nijesam prekinuo, da vam ipak pošaljem ovaj crni list. Meni je bila kao rođena sestra. Kao što vidite, neće ni vaša biografija ostati bez romantike, najlepše, ali i najžalosnije..."
Ipak, on mu ne otkriva da je Lenka bila njegova najveća ljubav, kojoj će posvetiti mnoge stranice svog tajnog poetskog dnevnika u kojem je na francuskom jeziku beležio svoje snove. Njegova najpoznatija pesma "Santa Maria della Salute" posvećena je uspomeni Lenke Dunđerski. Prepiska između Tesle i Kostića trajala je više od deceniju. Kostić je mislio da će mu njegov slavni zemljak pomoći da objavi svoja najbolja dela u Americi. Ali Tesla nije ispunio ni ovu njegovu želju...
STOPAMA PREDAKA
ZA Teslu je Zmaj bio "najbolji nosilac tradicije narodnog duha i narodne poezije". On je mislio da Amerikancima treba objasniti kako je to jedan mali i siromašni narod bio kadar da u najtežim uslovima stvori jednu od najvećih poezija na svetu, koju je i sam Gete stavljao iznad grčke i rimske. U predgovoru, ovog, prvog američkog izdanja, Tesla je zapisao: "Šta je mogao tako čestit narod, kad je u tami nestalo svake nade da se razvija nauka, trgovina i proizvodnja? Ništa drugo, nego da ide stopama svojih slobodarskih predaka, da se bori za slobodu i da tu slobodu ovekoveči besmrtnim pesmama".
Dragana Matović
[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 08.01.2006. u 15:00 GMT+1]