Gledajući jednu foto sesiju na Nacionalnoj Geografiji (fotografisanje nekih konja), shvatio sam da se većina takvih fotki "organizuje". Odnosno, sve je namešteno. Tim se sastoji od 15-20 ljudi. Jedni teraju konje s jedne na drugu stranu, jedni upravljaju ventilatorima, drugi nose zilberice, treći dodatnu rasvetu, a njih 5-6 puca iz 707 uglova, sa 308 objektiva. Pa koja ispadne kako valja... Da ne pominjemo one koji drže konje na uzdama, a ne vide se na snimku. Uzde se onda maknu u PS-u i eto Ti savršenstva. Profesionalci nemaju vremena da se zayebavaju sa snajperisanjem.
Dve od tri najbolje makro fotografije koje sam video, fotkane su sa prikovanim subjektima. Na prvoj je stršljen bio mrtav, pa nasađen na cvet, a na drugoj je leptir bio u stanju hibernacije (malo se smrz'o), i time potpuno nepomičan. Tačno je da nisu bili ubijeni, ali nisu ni morali biti, kad su zatečeni u nepomičnom stanju.
Treća fotografija je bila sa živim insektom. Razlog je neki minijaturni pauk, živahan koliko i krokodil u podne. Fotograf se primakao na 15mm sa MP-E 65mm objektivom, a pauk to nije ni konstatovao.
Vrlo je verovatno da je ponekad moguće dobiti makro živog insekta, tehnikom "kibic sa strane", ali ja do sada nisam video gotovo ni jednu tehnički savršenu.
Pozdrav