Citat:
vladd:
Potrebno je malo ozbiljnije znanje da bi se shvatio proces sagorevanja, precizni termini ne trpe pojednostavljenja. I nije nikakva "zasicenost" vec koncentracija, koja je umanjena sagorevanjem...samo je cist kiseonik "zasicen" kiseonikom.
Vise vazduha ce omoguciti efikasnije sagorevanje(jedan od parametara efikasnosti je i maksimalno sagorevanje goriva), potpunije, posto se obavlja u slojevima, ne prolazi sav prisutni kiseonik kroz centar plamena, ali ce praviti probleme sa sastavom izduvnih gasova, pothladjivanjem plamenih cevi kotla i zbunjivanjem sistema koji ispada iz regulacije sa lambda sondom..namenjeno onima koji zele prosto da dodaju ventilator na postojeci sistem...sto se moze zakljuciti da nije dobro..
Ali dodavanjem goriva, produzenjem dimnih kanala se moze izmeniti, prosiriti rezim rada kotla..naravno ako automatika dozvoljava..ili joj na neki nacin prezentovati izmenjene parametre, lazirati joj opsege.
I ja mislim da je potrebno malo ozbiljnije znanje da bi se shvatio proces sagorevanja. Po meni zasićenost i koncentracija su u ovom slučaju sinonimi. Neka bude koncentracija, mada mislim da je zasićenost sasvim na mestu izraz. Sadržaj takođe.
Koncentracija kiseonika u vazduhu je konstanta - 20,95%, kao i sadržaj azota - 78,07 odsto, bezmalo 4 puta više od kiseonika: sve ostalo je ispod 1 odsto. Produkti sagorevanja drveta su ugljen-monoksid, ugljen-dioksid i vodena para. U svari, produkt sagorevanja su i azotni oksidi, ali za ovo o čemu je reč - efikasnosti sagorevanja - njihov sadržaj u dimu nije relevantan.
Sadržaj ugljen-dioksida u dimu je merilo kvaliteta izgaranja - što ga je više, to je sagorevanje temeljnije, s tim da je teorijska granica 19,4%. Izračunava se spram koncentracije (preteklog) kiseonika i ugljen-monoksida, s tim da je izgaranje bolje što su ove dve vrednosti manje, odnosno - što su one veće, to je sagorevanje lošije. Drugačije rečeno - koncentracija ugljen-dioksida je u obrnutoj proporciji, mada ne linearnoj sa količinom preteklog kiseonika i proizvedenog ugljen-monoksida. Gubitak pri sagorevanju je u direktnoj proporciji sa temperaturom dima, a u obrnutoj sa koncentracijom ugljen-dioksida.
Iz predhodno navedenog, može da se zaključi sledeće:
1. Višak kiseonika podrazumeva četvorostruko veći višak azota, koji ne gori niti potpomaže sagorevanje, već skoro u celosti protutnji kroz kotao, što za posledicu ima višu temperaturu dima i sledstveno tome veće gubitke.
2. Što je više preteklog kiseonika, to je manje ugljen-dioksida, ergo - gubitak je (opet) veći.
Dobra vatra - mir u kući, čist vazduh - duga ljubav.