Prvu priliku da odem imao sam kao prakticno klinac koji je tek upisao fax.To su bile godine neposredno pre pojave S.M. i slicnih.A ponuda je bila top-topova,retko se kome pruza prilika da dobije tako nesto(osim mom komsiji iz Sr,koji bas ovih dana pali za USA sa zenom i detetom,ovom prilikom ga pozdravljam sa pesmom....).
Odbio sam jer se onda ovde zivelo pristojno,a zeleo sam da redovno zavrsim fax,a ne naknadno neke koledze itd.Nije bitno,bila su drugacija vremena i niko nije pretpostavljao sta se sprema.
Uglavnom imao sam iluziju da je moguce u toj zemlji fino ziveti i to je bila samo iluzija.Na kraju sam se strasno uplasio da ce moja deca morati da odrastaju i formiraju svoje porodice u toj ajdedakazemo drzavi,zemlji,sta god da je i resio sam da probam da ispravim gresku od pre ihahaj godina.Mozda cu uspeti,mozda ne ali hocu da kazem jednog dana da sam pokusao sve sto je u mojoj moci. A ne da sedim ispred prodavnice,pijem pivo i optuzujem druge kako su krivi za moju situaciju.
A naravno,naslusao sam se ja tih pridika tipa "oces preko leba pogace","cuti,sta ti fali ovde,znas koliko ljudi nema poso","de ces tamo,znam ja njih.ovakvi su-onakvisu;slovenci kocijasi,italijani jedu zabe i macke,austrijanke ruznije od austrijanaca..."svi sve znaju hebo te,a nisu makli dalje od svog smederevca i dnevnika u pola 8. Ma...
Iskreno,nije bilo u pitanju puko pucanje filma,vec racionalno sagledavanje situacije:Srbija je nepovratno izgubila priliku da postane normalna drzava iz mnogo razloga,a jedan od bitnih je taj sto nema kriticnu masu ljudi koja je potrebna da prevagne na drugu stranu.
Mozda je ta kriticna masa postojala 2000.u oktobru,ali nije uspela da uzme stvar u svoje ruke i povede zajednicu pravim putem. Sve posle toga je cista fizika-urusavanje materije u crnu rupu,nezaustavljivo.
U ovoj temi nema smajlija,slabo ih vidjam. I to mnogo govori.
Mio papa' dice che ogni uomo ha tre misure:
altezza, larghezza e lunghezza