Što navaliste na profesora. Jeste da cela ta njegova priča liči na vic, ali je njegov lični čovek - čovek postoji, radi i u svojom poslu je dobar i strog.
Poenta priče jeste da je budala u smislu da je vredno učio dok se dotični trgovac za*ebavao i na kraju ispao opasan biznismen.
Iz vaših komentara ispadne da neko ko nije genije, ko nema veze da treba da savije glavu i trpi iživljavanje raznoraznih biznismena sa 2 razreda osnovne škole i 2 padeža.
Iza većine uspešnih mladih, i onih relativno mladih, ljudi neko debelo stoji. Ne može "klinac" koji je tek izašao iz školske klupe da bude ni ozbiljniji šef a kamoli direktor, ma koliko da je pametan. Mora taj da ima par godina pozitivnog uspešnog iskustva pa tek onda da napreduje.
Lako je bilo Bilu Gejtsu i Džobsu da postanu to što su na kraju postali. Prosečan Srbin bi im bio jako blizu da je imao onoliki džeparac kao klinac i da je mogao da radi šta hoće.
Ne osporavam, novac za uspeh nije dovoljan - to je samo, u njihovim slučajevima, bio početni zamajac a ono što je usledilo bilo je kombinacija rada, talenta i (makar određene doze) drskosti. Kod nekih drugih (mafinija, npr.), put ka uspehu im je prokrčila sopstvena ogromna drskost.
Kad vam se desi da vam se na ulici izvinjavaju članovi komisije za prijem radnika (zaduženi za proveru znanja), jer je primljen neko drugi po nekom drugom osnovu, a da pri tome im ne priđete prvi, onda se javite!
Moj prvi post: Kao što sam odmah na početku naglasila to je iz ličnog iskustva. Iza sebe imam dosta radnog iskustva u administraciji u DP/AD preduzeću, koje je na kraju privatizovano i koje u poslednjih 20+ godina posluje uglavnom jako loše i koje svi (uključujući i meštane tog grada) odavno sahranjuju a ono uporno živi. Svačega sam se tu nagledala i naslušala. Naravno, bilo je tu i par poštenih izuzetaka. (ČAST IZUZETCIMA)
I.
Znači propala firma, i na inicijativu jednog od članova rukovodstva objavi se u lokalnom listu oglas za prijem novih radnika: bilo je tu svačega - od radnika u proizvodnji pa sve do do fakultetski obrazovanih ljudi. Kada bi ste samo znali, koliko je tu bilo jurenja veze. Nije samo tragikomično to što su se gurali da se zaposle u preduzeće gde se primala neredovna milostinja a ne plata, već i to što je oglas bio lažan - nije bilo planiranog prijema radnika, to je bila samo čista reklama i na kraju niko nije primljen.
II.
Dok sam bila na bolovanju (pravom bolovanju, koje sam još ja samoinicijativno skratila), primili su preko oglasa jednog dečka sa VI stepenom: da ga čujete kako priča, pomislili bi ste da je imao prosek preko 10 - te kako je na testu rasturio sve, bio najbolji i tako to. Istina: došao je preko debele veze (sve se na kraju sazna).
III.
Popis. Prošle godine pošaljem elektronski prijavu za instruktora Zavodu za statistiku, neočekujući da ću da prođem. Međutim, iz opštine niko ništa ne javlja pa odem da proverim: kad tamo, prošla sam a ovi u čudu ko sam ja (ej, ko da nas ovde ima milion sa završenom višom školom/fakultetom, nema ih ni puno sa SSS) i kako sam im uskočila u spisak. Ostali svi po brojevima prijava poređani lepo kao đačići u dnevniku, samo ja odskačem. A da ne pričam da o međusobnim odnosima đačića i da je otpao čovek sa VI stepen-om, bez primanja. Čak su i popisivači dobrim delom bili namešteni (za moj "rejon" nisu bili jer se prijavilo taman onoliko koliko je trebalo).
Cilj mi nije bio da nikoga direktno prozivam, niti da optužujem, niti da ikoga od vas na bilo koji način primoravam da se pravdate kako ste došli na svoje poslovne pozicije. Oni koji su mi poslužili kao primer teško da su negde na ovom forumu: niti znaju da daju neki koristan savet, niti ovde mogu da nađu nešto "korisno" za sebe.
Ako se neko od vas našao prozvanim, to nije moj problem.
ER