Generalno, NSZ i nije toliko veliki problem, koliko vidim organizuju brojne radionice i kurseve o tome kako aktivno tražiti posao, napisati dobar CV, kako napraviti biznis plan i ostalo. Veći problem je nezainteresovanost ljudi koji su na birou, koji do istog odlaze jednom u 4 meseca kako bi im zakazali sledeću overu za 4 meseca, nadajući se da će ih jednog jutra potencijalni poslodavac probuditi iz kreveta sa sve šoljom kafe i serviranim doručkom, ponuditi im novi službeni Audi/BMW i sisatu sekretaricu od 19 leta.
Onome ko ima dobru ideju, zna nešto da radi i spreman je da se pokrene sa mrtve tačke 160.000 je dovoljno za otvaranje firme i početak poslovanja. Da je mnogo, nije, ali situacija u zemlji je takva - ko trideset i kusur godina živi od mamine i tatine plate/penzije, ima 0 dinara sopstvenih prihoda i praznu radnu knjižicu, a uz to ne želi da radi za "mrskog gazdu kapitalistu" definitivno je šansa da se pokrene i napravi nešto od sebe i za sebe. Od tog novca se svakako ne može otvoriti ultra-mega-giga-fensi firma koja mlati milijarde u prvoj godini rada, ali čak i za to uz dobar biznis plan pored ovih 160.000 nije problem uzeti kredit kod banke ili naći investitore (ako ne ovde, ono bar u inostranstvu), koji će i više nego rado pristati da ulože novac u dobar projekat.
Tako je oduvek i svuda bilo, primera ima koliko hoćete ali se kose sa tradicionalnim srpskim shvatanjem preduzetništva "kupim na buvljaku ili kod kineza pa prevezem do svog lokala, dodam 200% na cenu i postanem glavni baja u kraju". Para ima u svakom lokalu na kom piše "Banka", ali ih nećete dobiti sa planovima za otvaranje hiljadu i ko zna kog po redu butika, fotokopirnice, pekare, STRa u gradu. Da situacija bude još gora, ljudi ovde nemaju volju za usavršavanjem, još uvek ogromna većina živi u ubeđenu završio sam školu/višu/fax i to je to, čekam da se kockice sklope i da narednih 40 godina provedem u nekom podrumu vršljajući neke papire od 7 do 15. Na zapadu ljudi studiraju i u svojim 40im, 50im, menjaju profesije ili usavršavaju postojeća znanja, prate trendove, pohađaju kurseve i radionice, prosto napreduju - ovde kod nas i dalje preovlađuje "što si uradio do tridesete to ti je, ostaje ti samo da životariš do sudnjega dana".
Stvarno nam je mnogo zeznut mentalitet, Kinezi preko pola sveta dolaze u ovaj haos da otvaraju radnje i opstaju u poslu a našim ljudima je mrsko sve što ne donosi petocifreni prihod u evrima... Loša ekonomska situacija, nedostatak ideja, opšta nezainteresovanost za bilo kakvo napredovanje neminovno moraju dovesti do velikog broja nezaposlenih.
Radite kao da vam novac nije potreban. Volite kao da vam niko nikad nije naneo bol. Plešite kao da vas niko ne gleda. Pevajte kao da vas niko ne čuje. Živite kao da je raj na zemlji...